Vauuuu,vauuu. Nekoliko dana, a osobito noći zavijao je psić, a da ga nismo uspjeli vidjeti gdje je sve dok jednog prekrasnog ljetnog jutra l997. godine ne pogledah gore, na više katove razrušene zgrade u Borovu naselju. Spazio sam na sedmom katu zgrade, čiji su gornji katovi znatno oštećeni u doba između dva stvaranja, do petog stanuju ljudi koji su došli tko zna od kamo sve, simpatičnog, nježno građenog psića klempavih ušiju kako gleda u ponor, jer balkon nije imao ogradu, a stan vrata. prozore... Bilo me strah da ne padne s te visine. Dolazio je do samog ruba i gledao djecu kako se igraju. Tko ga je gore zarobio ili ga '' čuva '', ne znam.